Crno bijelo sivo

Slušajući danas svoju omiljenu radio emisiju na kultnom Trećem, jedan mladi zanimljivi pisac i ilustrator i kreativac rekao je nešto što me natjeralo na razmišljanje…Kaže, kad je upitan o nekim mitskim likovima i nekom glazbenom broju koji je odabrao, hoćemo li u tamu ili ćemo u svjetlost, da mi želimo da je svijet crno bijeli no da on to uistinu nije. Svi smo i crni i bijeli odnosno raznih nijansi sive boje…

I to što je rekao je tako životno. I kad bismo to prihvatili koliko bi život bio lakši, koliko bi manje krivnje osjećali, koliko bismo lakše prihvaćali druge, prihvaćali situacije, lakše rekli “da” Životu.

Ovako podređeni tiraniji vlastitog uma sami sebe stavljamo svakodnevno na križ – procjenjujući jesam li dobra majka ili nemajka? Jesam li marljiva ili lijenguza? Jesam li duhovno orijentirana osoba ili obični mali crv bez stremljenja ka višim sferama? Stalno procjenjivanje, stalno ta samokritika nakon koje slijedi “moj grijeh, moj grijeh,…” jer stalno smo za nešto krivi. Vječno podbacujemo i ne ispunjavamo vlastita, a često nam se čini ni tuđa očekivanja. Razočarenje.

A sve zbog toga što želimo da je sve ili – ili. Ili je nešto dobro, ili nije. Ili je lijepo ili nije. No to nije životno, to nije živo. To je pokušaj našeg uma, i to onog nižeg njegovog dijela, da pojmi stvarnost na neki jednostavan način. A toliko jednostavno ipak nije.

Koliko je samo situacija koje se naizgled čine jako jako loše za svih, no rezultat koji poluče bude ustvari rast. Kao želja jedne Bhakte upućena Krišni da želi da svi Njegovi posvećenici imaju teškoće. Zašto? Jer tada misle na Njega.

Kad se samo sjetim Ramajane i kompleksnosti ali baš svih likova i situacija, tako lijepo je prikazano da crno i bijelo nije tako jednostavno.Slika

Jedna mudra žena kaže da kad je počela voljeti sve što Jest da je tako lako mogla prihvatiti sve upućeno na njen račun. Djeca bi joj rekla “Ti si grozna majka!” slušala bi, razmišljala o tome i zaista, pronašla dokaze i puno situacija koje mogu to potvrditi. Onda bi joj opet rekli “Ti si najbolja mama!” – slušala ih je, razmislila i rekla “Hvala ti, sine, mogu se i tu pronaći!”

I često dok se događa nešto veličanstveno, istovremeno se događa nešto strašno. Dok se nešto rađa, nešto umire…Je li to dobro ili nije? Nema odgovora. Uistinu nema dihotomije, ona je samo loš proizvod našeg sirovog intelekta…

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s