Biti majka kućanica – što sam sve postala 1.dio

Ostavljajući svoj posao psihologa kako bih bila “samo” mama, nisam mogla ni u ludilu zamisliti što ću sve time dobiti, što ću sve postati, pa ako baš hoćete i profesionalno.

Glede intenziva samospoznaje i ostalih duhovnih dobrobiti, tema je preširoka pa ju ostavljam za posebni tekst.
Sad ću biti posve praktična  i  sagledati konkretne vještine i znanja koje sam razvila ili razvijam kroz proteklih sedam godina…

Oduvijek sam bila “umjetnički tip”, sklona glazbi i pisanju s nekim žarom za stvaranjem koji nikad nije bio konkretno realiziran. Također skolastički tip koji voli stalno i uvijek učiti i stjecati nova znanja te širiti vidike. Također gajim sklonost ka organizaciji i sistematiziranju.
Sve to je postojalo kao neka nagužvana, kaotična, nejasna i neusmjerena smjesa…koja se počela uobličavati kad sam se i ja počela uobličavati u mamu. I naravno suprugu.

Pa probat ću pobrojati, redoslijedom kako se sjetim, dakle ne po važnosti niti po omiljenosti koje su to sve vještine i znanja….

1. KUHANJE

Uglavnom je uz mene barem jedno dijete, uglavnom sam pod strašnim vremenskim pritiskom, pod pritiskom stalnog “Mama, ja sam gladna!”. Pribrojimo tu i vrlo istančano nepce moje starije kćeri koje značajno sužava moguć izbor namirnica i načine pripreme istih pa onda još moju dužnost (tako ja to barem doživljavam) da hrana bude uvijek sezonska, lokalna, raznolika, prirodna, vegetarijanska, cjelovita, svježa,….nisam imala kud nego primiti se usavršavanja svojih kulinarskih umijeća.

Sve obroke ukućani jedu doma (ili nose nekamo od doma pa ih jedu vani), što znači 3 glavna obroka plus barem 2 marende dnevno. Srećom pa i suprug često uskoči kod manje zahtjevnih pothvata – uglavnom doručaka i marendi.

2. PJEVANJE (I SVIRANJE)

Kao dijete sam završila osnovnu glazbenu školu, svirala sam flautu, no tijekom godina taj je dio postao zapostavljen sve do prve trudnoće. Tada mi je suprug ispunio želju i donio mi iz Indije harmonij!!! U mom se tijelu/umu/duhu/svijesti – ukratko, u meni, osobito nakon prvog poroda, nešto “otvorilo” – kao da su neke blokade nestale i pronašla sam svoj glas (kao pingvin u onom filmu – ne mogu se sjetiti kako se zove..hm…prokleta mamnezija…). Odonda često pjevam, uglavnom duhovne pjesme (bhađane, kirtane, mantre) no često i neke potpuno blesave dječje pjesmuljke a i lijepe dječje pjesmice. Naučila sam i svirati harmonij.

3. ŠIVANJE

Kad je prvorođena imala oko godinu i po ispunila sam si davnu želju i upisala sam se na tečaj krojenja i šivanja. Mama mi je poklonila izvrsnu Pfaff šivaću mašinu i naučila sam šivati. Šivala sam kao luda, uglavnom za sebe, no i puno toga za malenu. Uglavnom krojeve iz Ottobre design na koji sam bila i pretplaćena nekoliko godina.
Otkako sam rodila drugo, ova je vještina zapostavljena jer je nemoguće šivati uz maleno dijete – puno je lakše plesti. Zadnje što sam sašila bile su platnene pelenice i torbica za posteljicu (za Lotus Birth).

4. CRTANJE i LIKOVNO IZRAŽAVANJE

Ovaj aspekt više mogu nazvati crtkaranjem i šaranjem, no moje veliko dijete je toliko oduševljeno svime što iz mene izađe na ovaj način, sve si želi sačuvati, zadivljena je načinom na koji koristim boje,…pa su svi moji kompleksi da ne znam crtati jednostavno iščezli :-)! Tako da crtkaram, neobavezno, no svako malo imam neku viziju knjige za djecu koju ću napisati i ilustrirati…

5. ORGANIZACIJA

Imam sklonost ka organiziranju stvari, kao što prije već spomenuh, no u obiteljskom životu to zaista dođe kao korisna osobina koju stalno i stalno treba i u svakom aspektu razvijati. Prije svega, tu je organizacija vremena. Nažalost, dan ima samo 24 sata, da bi se normalno funkcioniralo valja spavati određeni broj sati, fiksne obaveze zauzmu svoje i ne ostane baš puno prostora za manevriranje. A treba štošta ugurati. Ono što mi je ključno ugurati je neki oblik bivanja sa svakim od voljenih članova obitelji ponaosob. Dati im pažnju jedan na jedan. I dobiti njih malo bar jedan na jedan svaki dan. Organizacija kućanskih poslova kako bi sve teklo glatko i kako ne bi živjeli u kaosu ni sa stvarima ni sa odnosima. Zatim organizacija stvari – unutrašnjosti polica i ormara, raspoređivanja svega toga po kući, stalno pronalaženje boljeg i praktičnijeg. 

 

Kako ne očekujem da itko mojim tekstovima posvećuje više od desetak minuta vremena, dijelim ovo u dva dijela pa zasad završavam s ovih prvih pet točaka te najavljujem još pet u sljedećem broju. 

Voljela bih da se nadovežete i oglasite ako imate što za dodati ili podijeliti vlastita iskustva na ovu temu.

 

 

 

Oglasi

3 thoughts on “Biti majka kućanica – što sam sve postala 1.dio

  1. jako je dobro čuti kako se mnogo toga može postići ako žena odluči da ostane kod kuće i da radi na drugačiji način! kod mene je situacija čudna utoliko što sam godinu dana provela kod kuće sa bebom, baveći se samo njom. a onda, kada sam se vratila na posao, počela sam da radim i mnogo drugih stvari, da pišem blog, a upravo je u toku i realizacija još jedne ideje…čini mi se da me je povratak na posao pokrenuo. u svakom slučaju, sjajno je napredovati u bilo kom pravcu! i mislim da bi dečija knjiga sa ilustracijama bila odlična! 🙂 čekam drugi deo i preostalih 5 tačaka, zanima me baš baš! 🙂

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s