Lekcije iz prvog razreda

Iako je tek prošla polovina školske godine, mnoge su lekcije naučene pa ću ih popisati kad se već vrzmaju po glavi, možda će koristiti kome tko će tek kročiti najesen u školsku zgradu. Naša je situacija možda specifična po tome što moja kćer nije išla u vrtić pa joj je susret sa školom ujedno i prva institucionalizacija u životu. Razdoblje kad ispadaju mliječni zubi inače je s duhovnog, psihičkog, emocionalnog, fizičkog aspekta doba prijelaza u sasvim novu fazu pa se na to treba pripremiti (ja nisam) – kao hormonalne oluje u pubertetu, tako nešto se može očekivati i taman negdje oko polaska u školu.

Pa evo, neke stvarčice iz našeg iskustva…

1. svi će vam reći da dijete ne treba znati čitati i pisati prije nego krene u školu, da će to naučiti u školi. To i je i nije tako. Naime, istina je da se kreće od početka i da će sva slova i sve brojeve proći i u školi no tempo je prilično brz, zadataka je puno, zadaće svakodnevne i ukoliko dijete nije došlo kao čitač, nažalost bit će mu teško pratiti taj ritam. Važno je da je ruka ipak uvježbana jer će biti nužna grafomotorička utreniranost. Zato crtanje, predvježbe, čitanje i sve ostalo je stvarno korisno. Bez pritiska, ali ipak da je svakodnevno prisutno barem godinu prije škole. Koliko vidim po drugoj djeci, vrtić nije ali baš nikakva garancija da će ovo sve gore navedeno biti odrađeno.

2. ukoliko možete, pružite djetetu period tranzicije, “odmotavanja dojmova” uz punu pažnju barem na kratko nakon što dođe kući iz škole. Meni je trebalo nekoliko mjeseci da shvatim kako će dan ići puno lakše ako to napravim. Oni ipak gomilaju brojne frustracije i sitna nezadovoljstva i strahove i brige i koješta drugo tijekom nastave i imaju skroz drugu poziciju nego što je ona kućna i jednostavno im treba vremena da se “prešaltaju” natrag doma.

3. zadaća — važna tema. Meni je od samog početka bilo važno da se ta zadaća shvati kao – njena stvar. Nije moj problem, ne pišem ju ja i nije za mene. Jasno je da je to djetetova odgovornost, njen posao i da ga radi zbog sebe. Prvih par tjedana, dok se nije uhodala, sam bila uz nju dok je pisala zadaću no vrlo brzo smo obje primjetile da kad sam ja pored nje radi lošije – priča sa mnom, stalno prepravlja i briše,…a kad je sama bolje se koncentrira i uvijek bolje napravi. Tako da ona zadaću piše sama u sobi. Zajedno pregledamo knjige, pokaže mi što su radili, pogledamo što ima za zadaću i onda ona krene na zadaću a ja obično u kuhinju. Poslije mi donese da vidim što je napravila i ponekad joj sugeriram da nešto popravi. Ali češće ostavim greške, iako ih vidim – da sama nauči biti pažljivija.

– kad pisati zadaću? – nama se pokazalo najbolje odmah po dolasku iz škole, nakon kratkog predaha uz voćkicu ili neki keksić. Onda napravi najbrže, najbolje i ima volje. Ako to ne bude tada, uvijek je problem. Bude umorna, kasno popodne i nema neku energiju akcije, i onda uvijek griješi, ne da joj se i tome slično.

– zadaću za ponedjeljak pišemo u petak. Vikend nam počinje u petak nakon zadaće. Subotom i nedjeljom ne volimo ni razmišljati o školi nego zaista uživati u vikendu.

– na početku sam par puta nazvala druge roditelje da provjerim je li dobro zabilježeno što je za zadaću no već nakon 2-3 tjedna sam odustala od te prakse. Naime, na taj način ne razvijam odgovornost kod kćeri – ne vjerujem njoj da je u stanju zabilježiti što je za zadaću nego joj pokazujem kako više vjerujem nekom drugom iz razreda. I učim ju oslanjati se na druge. Više to ne radimo, osim naravno kad izostane iz škole. Drugi nazivaju nas, no to nema veze.

4. učiteljica – od samog početka sam odlučila jednostavno zažmiriti na puno stvari. Osobu teško da možemo promjeniti naglašavajući njezine mane, a svaka ih učiteljica naravno ima. Nastojimo njegovati poštovanje spram učiteljice jer je to jedini način da dijete uči od nje. Nikad ne govorimo loše o njoj, a pogotovo ne pred djecom.

5. prijateljstva – to je najslađi i najljepši dio priče. Od početka njegujemo druženje – sad se već ustalio ritual – otprilike svaki drugi vikend netko organizira druženje cura iz razreda. Njih 6-7  se zbližilo i svaki put se nađu kod druge. Prošli vikend su se i maskirale :-). Obično mame ili bake naprave i neki kolač ili neke kiflice. Nevjerojatno ali uvijek se igraju škole!

6. praktični savjet zlata vrijedan – spremiti stvari u torbu i posložiti odjeću za idući dan najkasnije prije spavanja. Tako se smanjuje jutarnja strka.

Ima i manje lijepih stvari koje donese – poput prostih riječi, riječi koje inače nikad nije koristila (pucanje, ubijanje i slično) no ima stvarno puno našeg vremena i razgovora s nama pa nekako uspijevamo sve iskomunicirati i amortizirati.

Sve u svemu, nisam puno očekivala od škole, nekad sam radila u osnovnoj školi pa otprilike znam stanje našeg sustava, no zasad nije loše….

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s