Ogledalo – najbolji prijatelj/Our best friend – mirror

Slažete li se?

Koliko nas kad ugleda vlastiti odraz u ogledalu nastavi zadovoljno gledati bez promjene izraza lica i pritom pomisli “Kako li sam lijepa!”.

O ne, drage moje i dragi moji, obično pažnju usmjerimo u potpuno suprotnom smjeru te pod povećalom promatramo ono što nam se NE sviđa i gledamo u sebe prije svega kritičkim okom – nezadovoljno brojimo sijedine i borice, prištiće i mitesere, očajno promatramu tanku kosu bez volumena ili neukrotivu grivu… A ako je, ne daj Bože, ogledalo dovoljno veliko da se vidimo cijeli?!?! E tek tu imamo primjedbi! Premalo/preveliko poprsje, predug ili prekratak vrat, preuska/preširoka ramena, trbuh koji kao da je odustao i prepustio se gravitaciji, noge su krive a tek stražnjica… eh to je priča za sebe.

I dok je bjelodano da su neke stvari upravo takve kakve jesu – daleko od idealnog, hajde da mi vidimo što je to zapravo idealno pa da promjenimo na obostrano zadovoljstvo kut gledišta. Idealno – pa to je realno koliko i duhovi i goblini, ovisi o vremenu i kriterijima mode. I s tim nepostojećim idealima mazohistički mučimo sebe uglavnom uspoređujući se s apstraktnim idealom koji nema sve ono što mi nažalost imamo i ima sve ono što mi nažalost nemamo.

Moj prijedlog, prijateljice, je da izbacimo naglavačke tu nepoželjnu idealnu personu i pogledajmo se u ogledalu, svom novom najboljem prijatelju.
Taj prijatelj nas voli i vidi sve naše vrline. On prepoznaje našu jedinstvenost, ljepotu naše neponovljivosti.

Pogledajmo svoj odraz svjesni da se u tom tijelu, u tom liku jedinstvenih kvaliteta a koje mi svakodnevno nezadovoljno promatramo, živi naša prekrasna i upravo savršena duša! Neopisivo lijepa.

No, znajmo, tijelo je hram duše i želimo li živjeti život dostojan ljudskog bića, odnosimo se tako prema njemu.

Pa pogledajmo ponovno naše osobine, ne uspoređujući oblike i veličine, ustvari BEZ USPOREĐIVANJA, pogledajmo poput znatiželjnog dobrohotnog promatrača naše tijelo. Uvažimo osobitosti i velikodušno priznajmo kvalitete.

Zahvaljujući civilizacijskim, tehnološkim i kulturnim dostignućima na raspolaganju su nam brojni načini da naša vanjština bude čim više ugodna oku, ponajprije našem.

Učinimo to iz zahvalnosti i poštovanja prema onom što je upravo nama podareno. Volimo sebe – u cjelosti.

Praktično ćemo to učiniti analizirajući detaljno oblik našeg tijela, kakvoću naše kose, našu visinu, proporcije te prilagođavajući odjeću, obuću i ukrase upravo našoj jedinstvenosti uz naglašavanje prednosti i, pa naravno skretanjem očiju podalje od manje dekorativnih dijelova. Tom ćemo pothvatu pristupiti zajedno, na stranicama delikatnosti!

Ako je motivacija našeg uređivanja, njegovanja, naše ljepote – unutarnja, intrinzična – to je onda prava stvar koja će osnažiti naše samopouzdanje i samopoštovanje, sjajit ćemo iznutra i osjećati se dobro ma čak i odlično u vlastitoj koži. Nećemo pritom skliznuti niti u vulgarnost (užas!) niti u pretjerano razotkrivanje (ostavimo nešto i mašti!) – jer to nije niti  delikatno ni elegantno a vrlo rijetko ako ikad – lijepo. I nećemo skliznuti u izvještačenost i glumu – jer nije motiv dopasti se drugima.

Istina je – uvjerit ćete se i sami – okolina će reagirati iznenađujuće dobro i to je neočekivana ali dobrodošla nuspojava ;).

Znaj, prijateljice/prijatelju, da smo dostojni ljepote, dostojni najboljeg! Ne treba nam ničija potvrda o tome, to je naše pravo i privilegija Bogom dana.

Ovoga puta imam za vas lijepu priču…

KRALJEV VRT

Jedan je kralj šetajući svojim vrtom otkrio da u njemu drveće i cvijeće vene i nestaje. Hrast je venuo zato što nije visok i vitak kao bor. Bor se osušio od žalosti što ne može donijeti plod kao vinova loza. A vinova je lova venula zato što ne može cvjetati kao ruža.

A onda je kralj naišao na jednu biljku – dragoljub, koja je bila u punom cvatu i zračila svježinom i ljepotom. I ona mu je došapnula:

IMG_1009

“Za mene je to što si me posadio značilo da me želiš kao takvoga. Da si želio hrast, bor ili ružu, ne bi sadio mene. Budući da ne mogu biti ništa drugo no ono što sam, trudio sam se biti najbolji mogući dragoljub. Svi smo mi ovdje zato što nas život treba onakve kakvi smo. Inače bi netko drugi bio ovdje, a ne mi. Svatko od nas ima svoj smisao na svijetu, baš takav kakav je. Pogledaj još jedanput. Ti možeš biti samo ti sam. Nemaš potrebe biti netko drugi. Uživaj u tome što si to baš ti, jedinstven i neponovljiv, ili ćeš uvenuti ako te istine nisi svjestan.”

narodna bajka

***

A u Graziji je objavljeno nekoliko fotografija našeg plussize modela, oduševila me ljepota i stav kojim zrači ta djevojka!

IMG_4467

*****

Do you agree?

How many among us seeing own reflection in the mirror continues to gaze, satisfied without changing our face expression and while doing it thinks “God, am I beautiful!”

Oh no, my dear, more often we direct our attention in totally opposite direction and under the magnifier we observe what we DON’T like and we continue to observe with critical eye – with discontentment we count grey hair and wrinkles, acne and blackheads, despairingly watching oue thin hair with not enough volume or wild mane…. And if, dear God no, mirror big enough so we can see our WHOLE BODY?!?!? Our list of objections grows!

The bust – invisible or too huge, the neck – too long or short, too wide/narrow shoulders, belly which looks like he gave up and let the gravity win, our legs are not the right shape. And our bottom… eh, that’s the story of its own. 

While obviously some things are exactly as they are – far from ideal, let’s see what is ideal do we can change, for our mutual pleasure, our angle of view. 

Ideal – in reality it is real as ghosts and goblins, it depends on age and fashion criteria. And with this non-existing ideals we torture ourselves masochistically mostly by comparing ourselves with abstract ideal who doesn’t have all that we unfortunately have and who does have all that we unfortunately don’t have. 

I would like to suggest, my friend, to throw out upside down this unwanted ideal person and look at ourselves in the mirror, our new best friend. 

That friend of ours loves us and sees all our good sides. He recognizes our uniqueness, beauty of our singularity. 

Let us look at our reflection aware that in that body, in that figure of unique qualities which we watch so dissatisfied with it, in that body lives our beautiful and perfect soul! Indescribable beauty! We know that our body is temple of our soul and if we want to live a life which is one of dignity of being human, let us relate to it accordingly. 

Look at our characteristics, without comparing sizes and shape, without COMPARING, observing like curious observer who has good intentions. Respect peculiarities and generously admit qualities. 

Thanks to civilization, technological and cultural advances of our time, we can use number of ways to make our appearance pleasing to the eye, firstly to OUR eye. 

We will do it out of gratefulness and respect towards what we’ve been given to us only.                   Let us love ourselves – our whole self. 

We will do that practically by analyzing in detail shape of our body, quality of our hair, our height, proportions – by adjusting our clothes, shoes and accessories in harmony with our uniqueness and by accenting best and, of course, moving the eyes off the less beautiful. We will take that mission together on the “delikatnost” site! 

If motivation of our care and beautifying is coming from inside, is intrinsic – that is the real thing which is going to strengthen our self-confidence and self respect, we will shine from the inside and feel good – even great- in our own skin. We will not slip into vulgarity (horror!) neither into revealing too much (let us leave something to imagination!) – because it is not delicate nor elegant and rarely, if ever, beautiful. And we will also not slip into artificiality or acting – because our motivation is not to be like by others. 

The truth is – you will see by yourself – people around us will react surprisingly good and that is unexpected but welcomed side effect ;). 

Know, my friend, that you deserve beauty, you deserve the best! We do not need approval for that because this right and privilege is God given. 

Today, I have a nice story for you…

KING’S GARDEN

Once upon a time a king was walking through his garden and he saw that trees and flowers are fading and vanishing. The oak was fading because he wasn’t tall and slim like a pine. A pine was drying out of sadness because he wasn’t giving fruits like grapevine. And grapevine was fading for she couldn’t blossom like a rose. 

Then the king found one plant – nasturtium, who was in full bloom and was radiating freshness and beauty. And she whispered to him:

IMG_1009

“You planted me, my King, and it means that you want me as I am. If you wanted an oak, pine or a rose, you wouldn’t plant me. Hence I cannot be other than what I am, I tried my best to be the best nasturtium possible. We are all here because life needs as just the way we are. Otherwise, someone else would be here, not us. Everyone of us has his meaning in the world, just as he/she is. Look at yourself once more. You can only be yourself. You don’t need to be someone else. Enjoy in the fact that it is you, unique and unrepeatable, or you will fade if you are not aware of this truth.”

folk tale

And in February edition of Croatian Grazia, I found photos of our plus size model – that girl amazed me with beauty and attitude which she radiates!

IMG_4467

 

 

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s