Kako čistim kuću – 2. dio – Tjedni zadaci

Prošli tjedan sam napisala svoju dnevnu – jutarnju i večernju rutinu. Naravno da svi ne živimo jednakim stilom života i ne provodimo jednako vremena kod kuće – nekih pola dana nema doma, neki imamo puno djece a neki puno kućnih ljubimaca…Ja sam doma, imam jedno dijete od 3.5 godine koje ne ide u vrtić i stalno je sa mnom i jedno od 9 koje ide u treći razred (plus glazbena škola, ples i Aikido – to pišem da znate da i to treba organizirati ;-)). Nemam kućnih ljubimaca. Stan mi ima 120 m2, dvije kupaone. Dvije etaže što znači i stepenište unutar stana. Veliki balkon. Puno prozora. Malo tepiha. Vaša je situacija možda totalno različita…

Ali nadam se da će ova moja razmatranja i navike koje dijelim s vama ipak biti inspiracija da čistite jer je naš dom puno ugodniji kad je čisto mjesto – i teško je opustiti se i uživati ako nam pogled remete nagomilane stvari koje nisu na svom mjestu, prst prašine na polici s knjigama, ormar pun odjeće koju odavno nitko ne nosi itd. itd.

Prvo sam tjedno čišćenje radila jednom tjedno – subotom prijepodne. I uzimalo mi je skoro 2 sata vremena a izgledalo je ovako:

  1. brisanje prašine u čitavoj kući
  2. pranje svih staklenih površina unutar čitave kuće (slike, ogledala)
  3. usisavanje čitave kuće
  4. pranje svih podova
  5. detaljno čišćenje kupaona
  6. promjena krpica za dnevno sušenje i brisanje lavandina i kada, promjena tepisića u velikoj kupaoni (u maloj nemam).

Uvijek bih krenula s gornjeg kata pa prema dolje. Uvijek od zadataka na gornjoj površini (prašina) pa prema podu jer odozgo svašta pada prema dolje.

Moram priznati da mi je bila jako slaba volja da ulupam 2 sata subotnjeg prijepodneva na čišćenje. I onda sam našla novi sistem – takav da te tjedne zadatke rasporedim po tjednu – svaki dan nešto od toga. I zasad mi super funkcionira. Ali mi se čini za žene koje rade i koje preko tjedna ne stignu sve to – da ipak žrtvuju u komadu vrijeme za tjedno čišćenje. Moguće da će vam trebati manje vremena – meni te dvije kupaone oduzmu prilično vremena plus po stepenicama gore dolje i same stepenice. Čini mi se za stan od manje kvadrata, bez stepenica i s jednom kupaonom – da je dovoljno i manje.

IMG_5262
Zar nisu krasne ove rukavice za čišćenje još u kombinaciji sa ovom krpicom?!?!

Što radim sada? Rascjepkano po danima, obično napravim nakon doručka taj tjedni zadatak. Treba mi malo vremena – osim za kupaone najmanje 20 min do pola sata. Ukupno za obje.

  1. ponedjeljak – kupatila detaljno, promjena krpica za čišćenje, promjena tepisića
  2. utorak – brisanje prašine u čitavoj kući
  3. srijeda – usisavanje čitave kuće i pranje poda
  4. četvrtak – skeniranje svih prostorija i pospremanje svega što nije na svom mjestu
  5. petak – ako bilo što od prva četiri nisam stigla, nadoknadim petkom

Probala sam i da je srijedom usisavanje a četvrtkom pranje poda – ali ne mogu tako jer mi se ipak u 24 sata nakupi dlačica, mrvica, itd. pa ne mogu samo to sve oprati – tako da uvijek spajam usisavanje i pranje.

Javite kako vi rješavate ove stvari – može i preko Facebook komentara. Ako želite da o još nečem pišem javite. Ako imate kakvu inovativnu ideju – podijelite molim :-).

Još nas čeka jedna tema – 3. dio – u kojem govorim o detaljnom čišćenju koje provodim na mjesečnoj bazi i što u to ulazi.

Ostajte mi dobro, živahno i čisto :-)!

 

 

 

 

Kako čistim kuću 1. dio – dnevni rituali

Moram napraviti mali uvod. Trebalo mi je nekoliko godina truda i proučavanja različitih sustava čišćenja da bih došla do zaključka koji mi je promicao – a taj je da nered koji vidim u bilo kojem obliku (od šalice popijenog čaja na stolu do prevrnute kutije pune Legića, preko mrvica od rezanja kruha do kamenca na špini) neće nestati sam od sebe. Nego ću ga ja pospremiti. A ako ga ne pospremim sada – kad tad će me dočekati udružen s ostalim neredom. I tako sam zaključila – koliko god se tome opirala – da je čišćenje kuće nešto što je neizbježno i to na dnevnoj bazi. Ako ga ne radim na dnevnoj bazi ne nestaje nego raste i onda tek postaje nešto što opterećuje i zarobljava. Ovako sam došla zahvaljujući svojim dnevnim, tjednim i mjesečnim rutinama koje sad redovito upražnjavam otprilike 6 mjeseci do toga da čistim oko pola sata dnevno – i to ne odjednom nego 15 min ujutro i toliko popodne i da je kuća dobro održavana. A velike je kvadrature i imam malo i malo veće dijete, hoću reći redovito se prlja više puta dnevno ;-).

Dakle ono što mi najviše pomaže su rutine. Jutarnja i večernja osobito. To su neki postupci, povezni međusobno, koji su mi već automatizirani a radi kojih sve klizi. Da bismo stvorili naviku, vjerovali ili ne, istraživanja kažu da je dovoljno 40 dana! Tako da za početak je dovoljno uzeti nešto od ovoga i beskompromisno ponavljati svaki dan 40 dana – i vidjet ćete da će vam to postati normalno i automatizirano. Naravno da ne prionem veselo svaki dan ali ne raspravljam sa sobom – ako mi se i ne da baš nikako, ja ipak napravim. Jačam volju – treba i za druge stvari ;-).

 Večernja rutina MameAsparagus

  • nakon večere pospremim svo suđe i kuhinju, napunim perilicu za suđe i programiram ju da se uključi kad je jeftina struja. Operem radne površine u kuhinji i stol, te sudoper i štednjak.
  • usisam hodnik, kuhinju i blagovaonu i operem pod
  • skupa sa djecom pospremim dnevni boravak – jer tu su uglavnom porazbacane knjige i igračke, bojice i papiri, itd.
  • pripremim djeci i sebi odjeću za sutra
  • nakon tuširanja obrišem kadu i lavandin
  • uključim svako veče jednu mašinu za veš (skoro svaki dan imam jednu)

 

Ujutro imam rutinu koja proizlazi djelomično iz večernje…

   Jutarnja rutina MameAsparagus 

  • namjestim krevete odmah i otvorim prozore (na ventus)
  • obučem se od glave do pete – ne tumaram u pidžami po kući
  • ponesem sprljanu odjeću od prethodnog dana dolje i ubacim u košare za prljavo rublje
  • ispraznim perilicu suđa
  • ispraznim perilicu za veš (kasnije kad stignem objesim robu)

 

IMG_0155

 

8. tjedan….južina

Slika

 

  • Stari Dubrovčani imali su odredbu da nisu nikad vijećali i donosili odluke kada je bilo vrijeme od šiloka i južine, juga.
    On je sam od sebe kazna, a misao je klonula, životna radost istječe kroz mutne oči i pocrnjela lica. Ni sebe samog po šiločini ne voliš pa kako bi pomućenim razborom donio odluku o drugima!” – kako piše dubrovačka spisateljica Tereza Buconić Gović.

Počinjem s citatom (preuzela s Wikipedije, no naći ćete na još puno mjesta ako “uguglate” stara dubrovačka republika plus južina) jer biometeorološke prilike u posljednjih dva tjedna (možda i dulje a možda i kraće, no osjećaj je kao da traje mjesecima…) su vrlo nepovoljne. Svi su već pomalo ludi i napeti, loše volje, depresivni i razdražljivi. Naravno to se vidi i na djeci pa onda kad se to sve poklopi a doma ste s istom tom djecom, malo je povoda da se bude inovativan i pun planova. Od silnih planova, sve se svede na puko preživljavanje bez kolateralnih žrtvi. Zatrpani robom koja je stalno nekako ipak polusuha i stalno dolaze nove ture i teško je provesti u djelo ono od prošlog tjedna,…kao da živim u sušionici robe. 

Kako ne bismo potpuno potonuli u beznađe i kako i naša misao ne bi baš skroz klonula, ipak ćemo uključiti vijuge i filozofirati o robi

Ovaj puta je na redu dječja roba no ona koja nije u upotrebi. Naime, nakon što smo uspješno reducirali količinu robe koja se nosi te kao takva ima svoje mjesto u regularnim policama ormara i nakon što sam starijoj kćerki kupila ormar samo za nju, ostao mi je poluprazan ormar i gomila robice koja se ne koristi trenutno. 

Možemo ju podijeliti u tri kategorije:

1. Robica dobivena od nećakinja, sve izvrsno očuvana i vrlo kvalitetna, nekoliko brojeva prevelika – za S. 

2. Robica koju je S. prerasla a jednako je kvalitetna i očuvana, još sam i emocionalno za nju vezana, a čuvam ju za M. Prevelika za upotrebu trenutno.

3. Robica koju je M. prerasla – tu ima čak i S. stare robice no kako kupujemo, a i dobivamo, kvalitetno i tu ima stvarno lijepih primjeraka. Čuvamo jer nije isključeno da će biti potrebna za još jednu (ili više) osoba.

Slika

E sad, u meni se lome dvije snažne struje kad gledam te hrpe…

Jedna je minimalistička i optimistična koja kaže – proslijedi to sve dalje. Kad bude trebalo, bit će i doći će.

Druga je antikonzumeristička i emocionalna koja kaže – da je stvarno glupo bacati nešto stvarno kvalitetno da bi kupovala isto to kasnije. A i toplo je pri srcu kad drugom djetetu obučete nešto od prve svoje bebe….

Kako bi ipak došla do nekog zaključka napravila sam kompromis….

Strogo selekcionirati stvarno najbolje i nemilosrdno se riješiti onog što izgleda ipak već sad staro. Koliko god kvalitetno bilo. Sve što bojom i krojem nije prihvatljivo sad – vjerojatno neće biti ni kasnije – proslijediti.

Ostatak spremiti u kutije – po veličinama. Kutije kakve imam su nešto ovako ili pak ovako nešto.

Umetnuti unutra papirić s oznakom koje veličine smo uskladištili unutra i ubacimo jednu vrećicu koju dobijemo u kutijama s novim cipelama, torbicama i slično – onu što skuplja višak vlage i koja se ne smije pojesti – i voila!

To sve složimo u ormar, ako imamo neki koji ima viška prostora, a ako nemamo onda na ormar – u tom slučaju predlažem ove plastične kutije i to sve jednake i lijepo staviti gore – lijepo će izgledati i lakše je čistiti ih od kartonskih kutija. I izdržljivije su.

 

Sagu o robici koju čuvamo završavam nadopunjujući fotku gore – to je odlična ideja moje prijateljice istog imena kao moje, lijepo fotkati hrpu robice (ako dobijamo robicu od više ljudi) pa ćemo tako znati kome što vratiti ako treba vratiti.

 

I jedna fotka napravljena u vožnji – meni draga pulska vizura, radnog imena “južina u Puli”.

 

Slika

7. tjedan – Bhogi festival/Makar Sankranti

Evo nas i u sedmom tjednu…

Često se dogodi da intuitivno pogodim kad je pravo vrijeme za nešto. Pa tako mi se ovaj put dogodilo da se masovno izbacivanje gomile stvari događa upravo na današnji dan kad je to i idealno – na Bhogi festival. To je dan koji prethodi festivalu Makar Sankranti. Taj dan bi sve staro, pokvareno, nefunkcionalno trebalo izbaciti iz kuće. Nekoć se sve takvo spaljivalo a sad – odnosimo u Crveni Križ, dajemo potrebitima ili na reciklažu. Skupa sa svim tim stvarima simbolički odbacujemo sve stare, nefunkcionalne, pokvarene misaone procese i negativnosti, sve ono što je trulo iznutra, sav nepotrebni teški i mračni teret i okrećemo se ka svjetlu, lakši. Jer sutra Sunce kreće prema Sjeveru, dani će postati duži i svjetliji.

Festivali Sanatan Dharme uvijek su povezani s prirodnim ciklusima, pa tako i ovaj a više možete pročitati ovdje.

Vratimo se mi našem poslu…

Zaglavila sam na robi tj. odjeći. Opet sam malo listala stranice raznih minimalista i napravila radikalnu operaciju u vlastitom ormaru. Sljedeći sedam točaka koje vode ka minimalističkom ormaru, srezala sam količinu stvari na trećinu. Sad bih, da putujem, bila sretni putnik jer bih imala stvarno malo stvari čak i kad bih sve ponijela sa sobom. Sve bi sad stalo u jedan kofer. I to je taaaaaaako oslobađajuće!!!

Parafrazirat ću tih sedam koraka da biste ih i sami mogli slijediti a original je na stranici Miss Minimalist.

1. izbaciti sve što ne stoji dobro – znači sve što je prevrećasto ili pak steže tamo gdje ne bi trebalo – likvidirajte

2. sve ono u čemu ne izgledate dobro – ako predmet čini da se osjećate pre….bilo što – rješite ga se!

3. izbaciti sve što niste nosili više od jedne godine – jer jedna je godina sasvim dovoljan period s mnoštvom različitih društvenih i inih prilika, pa ako nije bilo ama baš nijedne prigode za dotični predmet – van s njim!

4. odabrati baznu boju (neutralnu – crno, sivo, plavo, bež,..) za donje dijelove – ostalo out!

5. odabrati par boja koje dobro stoje – i ostaviti ih – košuljice, bluzice, vestice,…. tako da se međusobno slažu i pašu uz baznu boju

6. upariti cipele i torbice – ostalo bye bye

7. akcesoriji – dati si oduška odabirom lijepih detalja koji će obogatiti vašu novu minimalističku garderobu. I tu bih ja išla na svega par stvari – nekoliko šalova ali impresivnih, malo naušnica te 2-3 ogrlice.

 

Ideja iz snova mi je da je sve što je u ormaru voljeno, maženo i paženo te rado nošeno te da kad bih se oblačila zatvorenih očiju ispalo bi isto dobro jer se sve slaže sa svim. Ah – to je to!

Izbacili smo kile i kile robe – još radim na organizaciji dječje – čini se da će i idući tjedan biti u istoj ovoj temi, no nešto sam i ubacila. Osim novog namještaja za svoj radni kutak – o,da, posjet IKEI, dobila sam od nećakinja dvije predivne stvarčice koje su one željele baciti, a ja volim metalne kutijice i volim retro dizajn a bome i plavu i zelenu boju.

 

untitled

5. tjedan….posljednji dani 2013.

R U K E

Ovaj tjedan, kao i obično kad se približi sam kraj godine, kontempliram o godini koja je prošla a onda mi um krene unatrag pa se počnem prisjećati svih onih godina, starih godina, novih godina,…dokle god mi pamćenje seže. Pritom mi se uglavnom nekako stisne želudac i oči često zasuze, jer prolaznost stoji kao stup kojeg se ne može ignorirati niti zaobići.

Dani su obilježeni pretjeranim uživanjem u jelu, pojačanim društveno obiteljskim kretanjima i naše čišćenje kuće i uvođenje novih navika kao da je palo u totalnu pozadinu. Ali – nije! Neke se stvari ipak održavaju a kad sam danas “prošla” podove bila sam zadovoljna jer je ipak ispod kauča bila samo jedna slikovnica i  nešto malo prašine – rezultat prijašnjeg truda hehehe.

Ono o čemu razmišljam već danima, pa će to biti i tema ovog tjedna, su: RUKE. Još kao dijete tvrdila sam da ja jako volim ruke. I zaista, volim ljudima gledati u ruke, pamtim kakav je dodir nečijih  ruku. One su tako ljudske, tako specifično ljudske i ponekad, čini se, gotovo svemoguće.

 

Pamtim kakve je ruke imao moj tata, uvijek nježne i njegovane, uvijek čiste. Sjećam se da je redovito mazao ruke kremom i njihov je dodir uvijek bio njegovan. Točno se sjećam osjećaja kad bi me pogladio po kosi, intenziteta pritiska prstiju, snažno i nježno istovremeno i uvijek se nekako šaleći pritom.

Dok sam vodila joga vježbe, u jednom periodu je kod mene dolazilo čak četiri primalje! Uvijek sam gledala u njihove ruke, kao i u ruke moje primalje, razmišljajući da li su one svjesne koliko je bića dočekano u ovaj svijet i prvi puta dotaknuto, upravo tim rukama…

Znam da će i moja djeca pamtiti dodir mojih ruku, njihov oblik, veličinu dlana, duge prste, nokte,…nježnost.

******

Neki dan sam pogledala svoje ruke i s užasom zaključila da su g-r-o-z-n-e !!!! Nokti svaki različito dug, pomalo prljavi, neki popucali – ma neopisivo nešto. Njegovani nokti i ruke i čista kosa su mi simbol dostojanstvenog minimuma! Zato sam odmah odlučila to promjeniti – i ta promjena ne zahtjeva puno ulaganja ni vremena niti profesionalne kozmetičare ni manikuru.

Ovaj tjedan uvodimo novu naviku. Nedjeljom inače perem djeci kosu i režem noktiće pa ću jednostavno tu naviku proširiti i na sebe i odabrati da to za mene bude nedjelja. Počela sam već jučer a kunem se da ću nastaviti svaku nedjelju a po potrebi i tijekom tjedna.

Prvo je uređenje noktiju, što podrazumijeva skidanje ostataka laka od prošle nedjelje, rezanje, rašpanje, čišćenje i lakiranje makar bezbojnim lakom ako niste od boja. Konkretno, ja koristim uglavnom bijelo, roza, boja kože varijante – samo da daju malo boje i sjaja. I pravi je gušt plesti s uređenim noktima. Svakodnevno mazanje ruku kremom je u paketu s ovom nedjeljnom navikom.

A dok se nokti uređuju nek na glavi tj. kosi stoji pakung. U tu svrhu koristim mješavinu biljnih ulja koju natrackam na kosu, s posebnim fokusom na vrhove i to tako stoji bar pola sata a može i pola dana, dok ne uhvatim čas za oprati kosu.

Eto tako ćemo lijepo kraj godine posvetiti sebi.

I za kraj, dar od mene za vas…

4. tjedan … vruća mjesta

to Flylady…

HoHoHo!!!

Nadam se da vas nalazim u Božićnom raspoloženju a ne u totalnom ludilu od stresa zvanog “što ću prije” i da sve nosite dostojanstveno i smireno a ne okruženi nervoznim ostatkom obitelji.

Prošli tjedan je bio lud, ovaj je još luđi no udahnimo duboko….i polako izdahnimo i saberimo se da vidimo što i kako dalje…

Mene kao da goni neka sila nepoznatog izvora i baš u ovom ludilu imam popis kolača koje ću raditi. Danas je bio dan od keksa, jer su oni bolji kad odstoje, pa sam napravila tri (!) vrste: medenjake, čokoladna mirišljava srca i zvjezdice punjene marmeladom od jagode. Sutra još dvije vrste kolača, koje kao da moram napraviti, no ne smijem vam reći koje jer želim iznenaditi muža.

Ali ipak, red je red, škola je škola i idemo i u ovom tjednu dalje. Kuća je gotovo pospremljena, postiglo se puno unatoč stalno prisutnom jednogodišnjem priljepku na boku. Još malo ulickati sutra, iako sam se nadala da neću na Badnjak čistiti, i to je više manje to, možemo izvući staru umjetnu jelku, pustiti božićne pjesmuljke i udri brigu na veselje.

Zadatak za ovaj tjedan je sljedeći:

pronaći – a to neće biti problem – tzv. hot spots iliti vruća mjesta. To su one drage površine koje kao da svih pozivaju da talože stvari na njih. Ja imam odokativno tri takva mjesta. Jedno taloži kape, ključeve, novčanike, račune, i pokoji komad odjeće. Drugo nakuplja slični sadržaj, a treće je kauč u dnevnom koji skuplja čarape, majice, slikovnice, igračke, knjige, keksiće i slično.

Svaki dan ćemo u isto vrijeme, predlažem prije večere, kupanja i ostalog što čini prespavalačku rutinu, posvetiti pišljivih pet minuta – možemo i štopati – vrućem mjestu i jednostavno ga očistiti.

Slično privlači slično pa tako vruća mjesta vole privlačiti nered no mi ćemo ih onemogućiti.

Termin sa zahvalnošću preuzet od legendarne Flylady koju ću još spominjati…

Nek vam je sa srećom! I veseli vam blagdani!

Igračke … i ostalo iz dječje sobe

Ovaj treći tjedan leti kao lud! Ne mogu vjerovati da je već četvrtak! Ponavljanje lekcija iz prva dva tjedna se uhodalo, teče glatko :pujpujpuj:. A s ponosom ću reći da gotovo svaki dan izbacim onu veliku vreću za smeće iz kuće! O, Bože, kako je to odličan osjećaj! Inače takvu čistu radim dva puta godišnje, obično na proljeće i jesen – uvijek oko Navaratrija (hinduski praznik štovanja principa Božanske Majke) no sad me nekako zapljusnula težnja ka praznini i čistini i gomile stvari suprotne tome.

Danas sam zašla u dječju sobu. Oboružana s nekoliko velikih vreća – jedna za stvari koje su ok ali ih ipak želim dati nekome a ostale za eventualno smeće.

O potrebama za igračkama, o marketingu, utjecaju medija i vršnjaka i utjecaju vrsta igračaka na dijete ne bih sada, no to je dobra tema koja zaslužuje pažnju. Zadržat ću se na današnjim konkretnim akcijama.

Rukovodeći se s nekoliko principa ulazim u pratnji svoje mlađe kćeri dok je starija u školi, u njenu sobu i brzinom munje krećem – ne razmišljam previše, principi su toliko kontemplirani da već rade automatski – samo trpam.

1. princip neoštećenja – ako je objekt – knjiga ili igračka, pokidana, potrgana, izvitoperena, nepotpuna – bez milosti se likvidira. Naravno da se omiljene stvari pokrpavaju i poljepljuju čim se nezgode dogode no o tome nije ovdje riječ. Riječ je o svim onim polovičnim igračkicama iz kinder jaja, puzzla kojima 30% dijelova fali i tome slično.

2. princip dobne prikladnosti – zvečka za 14 mjesečno dijete? Puzzle od 24 komada za sedmogodišnjakinju? Bojanka super pojednostavljena za istu? Vrijedne takve igračke su pospremljene na sigurno a ostatak – fiiiijuuuuuuu! hehehe!

3. estetika – ako mi je ružno, bacam. Bez milosti spram ikoga.

Nisam li nepravedna prema djetetu? Nimalo jer s tim se igračkama ama baš nitko ne bavi ni na kakav način a moje su oči te koje ih najviše gledaju dok čistim po njima i oko njih i preslagujem ih i premještam.

Što je recimo lijepo i što nikad ali baš nikad ne bih bacila i s čim se igraju sva djeca neovisno o dobi i spolu kad dođu k nama – čisto primjer da ilustriram koju igračku ne bi ni po kojem od navedenih ključeva likvidirala

Rezultat današnje likvidacije:

Image
Lakše se diše…

A vlasnica sobe – nije ni primjetila ikakvu razliku…