Kako čistim kuću – 2. dio – Tjedni zadaci

Prošli tjedan sam napisala svoju dnevnu – jutarnju i večernju rutinu. Naravno da svi ne živimo jednakim stilom života i ne provodimo jednako vremena kod kuće – nekih pola dana nema doma, neki imamo puno djece a neki puno kućnih ljubimaca…Ja sam doma, imam jedno dijete od 3.5 godine koje ne ide u vrtić i stalno je sa mnom i jedno od 9 koje ide u treći razred (plus glazbena škola, ples i Aikido – to pišem da znate da i to treba organizirati ;-)). Nemam kućnih ljubimaca. Stan mi ima 120 m2, dvije kupaone. Dvije etaže što znači i stepenište unutar stana. Veliki balkon. Puno prozora. Malo tepiha. Vaša je situacija možda totalno različita…

Ali nadam se da će ova moja razmatranja i navike koje dijelim s vama ipak biti inspiracija da čistite jer je naš dom puno ugodniji kad je čisto mjesto – i teško je opustiti se i uživati ako nam pogled remete nagomilane stvari koje nisu na svom mjestu, prst prašine na polici s knjigama, ormar pun odjeće koju odavno nitko ne nosi itd. itd.

Prvo sam tjedno čišćenje radila jednom tjedno – subotom prijepodne. I uzimalo mi je skoro 2 sata vremena a izgledalo je ovako:

  1. brisanje prašine u čitavoj kući
  2. pranje svih staklenih površina unutar čitave kuće (slike, ogledala)
  3. usisavanje čitave kuće
  4. pranje svih podova
  5. detaljno čišćenje kupaona
  6. promjena krpica za dnevno sušenje i brisanje lavandina i kada, promjena tepisića u velikoj kupaoni (u maloj nemam).

Uvijek bih krenula s gornjeg kata pa prema dolje. Uvijek od zadataka na gornjoj površini (prašina) pa prema podu jer odozgo svašta pada prema dolje.

Moram priznati da mi je bila jako slaba volja da ulupam 2 sata subotnjeg prijepodneva na čišćenje. I onda sam našla novi sistem – takav da te tjedne zadatke rasporedim po tjednu – svaki dan nešto od toga. I zasad mi super funkcionira. Ali mi se čini za žene koje rade i koje preko tjedna ne stignu sve to – da ipak žrtvuju u komadu vrijeme za tjedno čišćenje. Moguće da će vam trebati manje vremena – meni te dvije kupaone oduzmu prilično vremena plus po stepenicama gore dolje i same stepenice. Čini mi se za stan od manje kvadrata, bez stepenica i s jednom kupaonom – da je dovoljno i manje.

IMG_5262
Zar nisu krasne ove rukavice za čišćenje još u kombinaciji sa ovom krpicom?!?!

Što radim sada? Rascjepkano po danima, obično napravim nakon doručka taj tjedni zadatak. Treba mi malo vremena – osim za kupaone najmanje 20 min do pola sata. Ukupno za obje.

  1. ponedjeljak – kupatila detaljno, promjena krpica za čišćenje, promjena tepisića
  2. utorak – brisanje prašine u čitavoj kući
  3. srijeda – usisavanje čitave kuće i pranje poda
  4. četvrtak – skeniranje svih prostorija i pospremanje svega što nije na svom mjestu
  5. petak – ako bilo što od prva četiri nisam stigla, nadoknadim petkom

Probala sam i da je srijedom usisavanje a četvrtkom pranje poda – ali ne mogu tako jer mi se ipak u 24 sata nakupi dlačica, mrvica, itd. pa ne mogu samo to sve oprati – tako da uvijek spajam usisavanje i pranje.

Javite kako vi rješavate ove stvari – može i preko Facebook komentara. Ako želite da o još nečem pišem javite. Ako imate kakvu inovativnu ideju – podijelite molim :-).

Još nas čeka jedna tema – 3. dio – u kojem govorim o detaljnom čišćenju koje provodim na mjesečnoj bazi i što u to ulazi.

Ostajte mi dobro, živahno i čisto :-)!

 

 

 

 

Kako čistim kuću 1. dio – dnevni rituali

Moram napraviti mali uvod. Trebalo mi je nekoliko godina truda i proučavanja različitih sustava čišćenja da bih došla do zaključka koji mi je promicao – a taj je da nered koji vidim u bilo kojem obliku (od šalice popijenog čaja na stolu do prevrnute kutije pune Legića, preko mrvica od rezanja kruha do kamenca na špini) neće nestati sam od sebe. Nego ću ga ja pospremiti. A ako ga ne pospremim sada – kad tad će me dočekati udružen s ostalim neredom. I tako sam zaključila – koliko god se tome opirala – da je čišćenje kuće nešto što je neizbježno i to na dnevnoj bazi. Ako ga ne radim na dnevnoj bazi ne nestaje nego raste i onda tek postaje nešto što opterećuje i zarobljava. Ovako sam došla zahvaljujući svojim dnevnim, tjednim i mjesečnim rutinama koje sad redovito upražnjavam otprilike 6 mjeseci do toga da čistim oko pola sata dnevno – i to ne odjednom nego 15 min ujutro i toliko popodne i da je kuća dobro održavana. A velike je kvadrature i imam malo i malo veće dijete, hoću reći redovito se prlja više puta dnevno ;-).

Dakle ono što mi najviše pomaže su rutine. Jutarnja i večernja osobito. To su neki postupci, povezni međusobno, koji su mi već automatizirani a radi kojih sve klizi. Da bismo stvorili naviku, vjerovali ili ne, istraživanja kažu da je dovoljno 40 dana! Tako da za početak je dovoljno uzeti nešto od ovoga i beskompromisno ponavljati svaki dan 40 dana – i vidjet ćete da će vam to postati normalno i automatizirano. Naravno da ne prionem veselo svaki dan ali ne raspravljam sa sobom – ako mi se i ne da baš nikako, ja ipak napravim. Jačam volju – treba i za druge stvari ;-).

 Večernja rutina MameAsparagus

  • nakon večere pospremim svo suđe i kuhinju, napunim perilicu za suđe i programiram ju da se uključi kad je jeftina struja. Operem radne površine u kuhinji i stol, te sudoper i štednjak.
  • usisam hodnik, kuhinju i blagovaonu i operem pod
  • skupa sa djecom pospremim dnevni boravak – jer tu su uglavnom porazbacane knjige i igračke, bojice i papiri, itd.
  • pripremim djeci i sebi odjeću za sutra
  • nakon tuširanja obrišem kadu i lavandin
  • uključim svako veče jednu mašinu za veš (skoro svaki dan imam jednu)

 

Ujutro imam rutinu koja proizlazi djelomično iz večernje…

   Jutarnja rutina MameAsparagus 

  • namjestim krevete odmah i otvorim prozore (na ventus)
  • obučem se od glave do pete – ne tumaram u pidžami po kući
  • ponesem sprljanu odjeću od prethodnog dana dolje i ubacim u košare za prljavo rublje
  • ispraznim perilicu suđa
  • ispraznim perilicu za veš (kasnije kad stignem objesim robu)

 

IMG_0155

 

Ulov u Jysku na rasprodaji :-)

Svaka kućanica a i svi ostali se razvesele kad naiđu na dobru rasprodaju. Pritom ne mislim na one tzv rasprodaje u kojima je sniženo 2% asortimana za maksimalno 30% nego one – do 60 ili čak 70%.

E na takvu sam nabasala u Jysku. Taj mi je dućan inače od samog početka krajnje sumnjiv i činio mi se kao stravično loša par stotina puta umanjena varijanta IKEE ali s vremenom i s nekoliko kupovina sam ipak prihvatila da to nije mala IKEA i da on sam kao takav ima neke svoje posebnosti i prednosti uz svu silu nedostataka. No hajmo natrag na temu…

Taman mi je trebalo par kutija za organizacijski pothvat u kuhinji, pregače koje imam su već toliko blijede da više nitko ni ne pamti njihovu prvobitnu boju a kamoli nijansu a i hvatači za vrele posude pamte i bolje dane i žele na zasluženi počinak.
Za ukupno 140-ak kuna dovukla sam čitavu ogromnu, ali stvarno golemu (šokiralo me veličinom! :-O) vreću.

Pa sam sve iz vreće istovarila na pod da skinem etikete te pripremim za pranje a i da uslikam te vam pokažem. Kako je već večer fotke su loše kvalitete no sadržaj je jasan.

 

Jysk 1

Da vidimo malo detaljnije…

  1. Kuhinjske krpe KrpeOve krpe OBOŽAVAM! Vrlo su tanke ali odlično upijaju – a kako su tanke, brzo se osuše. Prilično mekane. Slične sam kupovala u IKEI i sad su pronađene i u JYSKu za 12 kn pakiranje od 3 komada! I super idu bojom uz kuhinjske pločice :-). Postoje i plavo bijele takve – imam i te, i ne razumijem kako prije nisam primjetila da uz kuhinju puno više pašu ove zeleno bijele. IMG_4207_Fotor_Collage
  2. Pregača! Nova prekrasna – tako divna boja i uzorak – čini mi se oko 35 kn. Čisti pamuk, dovoljno duga i široka da zaista zaštiti odjeću čak i ako nisam u odjeći “za po doma” – džep naravno. Prezadovoljna sam s ovim ulovom!
  3. Novi hvatači vreloga. Stari je toliko grozan i samo je jedan, bio je u paketu sa starom pregačom i koliko god ga se pere on je i dalje muljav i keljav tako da me ova dva ljepotanovića u prekrasnoj zelenoj boji osvojiše osobito cijenom od 10 kn po komadu!
  4. Za pod u kupatilu – barem jednom tjedno mijenjam tepisić s poda kupatila i ovaj mi je baš taman – maleni i lijepi natur boje. Nije pretanki da se smznu nožice a opet ni predebeli da se usmrdi lako – tj. da se teško suši. Baš je taman a cijena nevjerojatnih 12. Kuna.
  5. Znam – ovo izgleda totalno bezveze na zadnjoj slici – to je dekorativni jastuk no ja sam ga uzela jer mi taman fali za novu super jastučnicu pa evo sad za sitnih 16 će jastučnica biti konačno izvađena iz ormara i popunjena.
  6. Na prvoj grupnoj fotki vide se bijele kutije – pet ih je ali su jedna u drugoj. Svaka 5 kuna. Da: pet. Kuna. 5. A imam super plan s njima što ćete vidjeti ovih dana u novom postu o organizaciji. I vidi se jedna još kutija – ona je bila 20 ili 25 – od malo čvršće plastike i s poklopcem – isto dio operacije organizacija kuhinje.

I za kraj – da ne bude samo moja riječ, TOTAL:

thumb_IMG_4205_1024

Majka kućanica – što sam sve postala 2. dio

Evo konačno da napišem nastavak od prošlog tjedna. Naime jedna od stvari koju sam naučila (a vidjet ćete kasnije o čemu pričam) me jako obuzela i okupirala sve moje vremenske, mentalne i ine kapacitete pa nikako da napišem ovaj post koji imam u glavi već danima.

Dakle stali smo nakon prošlog posta na točci broj 6.

6. čišćenje   

Kao dijete sam imala tu sreću da me mama štitila od kućanskih poslova svih vrsta tako da sam se našla u neobranom grožđu već kad sam s 18 godina otišla studirati 500 km daleko od roditeljskog doma živjeti u podstanarskim stanovima. Tada sam morala početi samoedukaciju iz osnova čišćenja, kuhanja, plaćanja računa itd. No to je sve bilo ništa u usporedbi s vođenjem kućanstva s dvoje djece – kad se sve puno brže prlja no što vi stignete čistiti a puno vam je važnije da je čisto nego što je ikad bilo. U takvom procjepu, jednostavno se mora naučiti čistiti. Sa žalošću zaključujem da ustvari ovo još uvijek učim…

7. pletenje

Moja velika strast i velika ljubav. Počela sam plesti kako i zašto piše ovdje no da nije bilo djece zasigurno me pletenje ne bi ni približno okupiralo na ovaj način. Najveća prednost pletenja pred svim drugim mojim hobijima je što je portabl, dakle prijenosno, može se raditi ali baš svugdje i možete istovremeno paziti na djecu, razgovarati, itd. Najljepše je što sam sigurna da djeluje terapijski i da imam donekle očuvane živce unatoč djeci i bivanju stalno s njima, uglavnom zahvaljujući toj drevnoj vještini. Kreacije, osjećaj dovršenosti i smislenosti onog što radiš (što kao majka i kućanica rijetko dobijem radi prirode profesije ;-)),…to premetanje niti i igala po prstima … ah…volim pletenje i hvala prije svega prvorođenoj što me natjera svojim nemirom da nađem način da nas obje umirim. Naime monotonija aktivnosti pletenja sjajno umiruje atmosferu oko pletilje…

8. douliranje i ostalo oko trudnoće i poroda

Ovo je velika i posebna tema no zaslužuje barem spominjanje – naime moja velika strast su – porodi. Tijekom prve trudnoće sam se čisto edukacije radi i pokušaja pripreme na ono na što vas ali baš nitko na svijetu ne može pripremiti počela izučavati teme trudnoće i poroda. I to je nakon prekrasnog, transcendetalnog iskustva prvog poroda preraslo u jednu strast koja traje i traje i evo već sedam godina čitam, slušam, izučavam, pišem, educiram se o toj tematici. Tako sam i postala doula, a kroz majčinstvo direktno sam naučila kako biti majka majci tj. kako pružiti i kakav oblik podrške ženi koja rađa.

9. pisanje

Počelo je kao ispušni ventil i radna terapija – jer izgara uvijek taj neki dio mene da kaže i posloži ono što mu se u životu događa. Pisala sam Jutarnje stranice inspirirana knjigom Julie Cameron unatrag nekoliko godina. Svakodnevno. Pa dnevnike uvijek. Pa sam se uhvatila pisanja o porodu i konačno odlučila svom pisanju dati oblik. Prvo je nastao blog koji je ustvari poput poligona koji me održava u toku, a paralelno s njim i uobličavanje prve knjige koja je trenutno u pripremi za tisak. O pisanju bi se naravno dalo pisati. Najviše materijala za promišljanje daju mi djeca, često iscrpljujući me i otkrivajući mi moje limite. Često dajući mi na trenutak svoja viđenja svijeta u vječnoj sadašnjosti – poput mudraca i svetaca. Uglavnom – sumnjam, čisto sumnjam, da bi me išta osim njih nagnalo i na ovaj korak.

10. rikati i vikati

Najviše od svega me majčinstvo i bivanje s totalno autentičnim bićima – mojom djecom – me naučilo naći svoj glas, zarikati i zavikati na svaki način – onako iz dubine trbuha. Bilo od sreće ili od tuge – nevažno. Ali naučili me, htjela ja  to ili ne – autentičnosti.

 

Kako rađanje moje nove bebice u obliku tiskane knjige zahtjeva puno mene, vjerujem da će ovaj blog biti pomalo zapostavljen jer će biti pokrenut novi blog čija je svrha biti brat knjizi – u koji će biti pisano sve ono novo što stiže svakodnevno i sve ono staro što nije moglo biti dio knjige.

 

 

Minimalističko kupatilo, sredstva za čišćenje i umor

Veliki pozdrav u prvom tjednu mjeseca veljače nekad posebnom po parenju mačaka a sad kad se i one jadne pogubiše u ludosti našeg vremena pa se ne ograničavaju na veljaču, ne znam po čemu je veljača posebna osim kao da je teška tapija i da ima manje dana od ostalih mjeseci.

Prvo što moram priznati je da sam umorna. Umorna kao da mi se sad vraća sve ono što sam redovnim konzumiranjem svojih kofeinskih doza uspjevala potisnuti i preskočiti. Kava mi nije već danima na meniju, apstinencijska glavobolja i mučnina je iza mene, zeleni čaj mi začudo jaaaako prija, pogotovo Yogi Tea ali i onaj japanski iz prošlog posta također. A ubacim i koju šalicu crnog čaja – jogijskog sa začinima (pogotovo volim radi jednostavnosti ovaj). Pokoja kockica čokolade tu i tamo radi serotonina i nekako idem. I više spavanja…o, da.

Nego vratimo se mi na temu broja a to je

K U P A T I L O

Misli dosta provodim u zadnje dane u njemu, nastojeći uvesti neki sistem pa ću podijeliti s vama rezultate moje kontemplacije.

S ponosom mogu reći da je naše kupatilo minimalističko i još k tome i ekološko. Naime, od sredstava za tuširanje i pranje kose te sapuna koristimo isključivo zaista eko proizvode. Tu smo se sveli na svega par artikala: jedno sredstvo za tuširanje ili sapun za odrasle, jedan šampon za odrasle, jedno sredstvo za tuširanje za djecu i jedan dječji šampon. Pasta za zube ipak dvije za odrasle (de gustibus…) te jedna dječja. To je otprilike to. Plus moja njega – što znači još i dezić i krema za lice te krema za ruke.

Što se sredstava za čišćenje tiče koristim najčešće ocat i sodu bikarbonu – najvažnije mi je za kadu i lavandine dobra četka za čišćenje. Imam neku Viledinu koja mi je stvarno super plus za detalje četkica za zube (stara, naravno). Ponekad imam i homemade univerzalno sredstvo za čišćenje (voda, ocat, soda bikarbona, eterično ulje limuna – sve to se napravi u određenim omjerima s vrućom vodom te kad se ohladi se rasporedi po bočicama na špricaljku) ili neko ekološko za sanitarije na špricanje.

Ogledala čistim tzv. magičnom krpom i vodom te završni sjaj naravno starom dobrom metodom novinskog papira.

E, da, imam obično i Ecover sredstvo za wc školjku – kako ne koristim one sintetske nagrizajuće za sluznicu, smradove od osvježivača WC školjke onda je to sredstvo prilično važno.

Ono što sam shvatila je da ako želimo čisto kupatilo moramo čistiti svaki dan. Nema druge. Nažalost. Tako da ovaj tjedan počinjem izgrađivati naviku da jednom dnevno očistim lavandine i kadu. Ispada trenutno da je najbolje vrijeme i način sljedeći: za donje kupatilo u nekom trenutku prijepodneva, najbolje dok radim nešto s robom oko perilice, samo sa spužvicom obrisati špinu i cijeli lavandin.

Gornje kupatilo sadrži kadu koja se više puta dnevno koristi, hvala Bogu, pa sam zaključila da mi je trenutno najpraktičnije nakon mog tuširanja, što bude kad svi već spavaju, starim ručnikom (može i majicom, a i magične krpe dosta dobro služe ovoj svrsi) pobrisati špinu i čitavu kadu te lavandin.

Wc školjke i pod te ostale detalje (prašina s polica i slično) nastojim raditi jednom tjedno….no o tom po tom. Bit će posebna tema čišćenja jednom tjedno….

8. tjedan….južina

Slika

 

  • Stari Dubrovčani imali su odredbu da nisu nikad vijećali i donosili odluke kada je bilo vrijeme od šiloka i južine, juga.
    On je sam od sebe kazna, a misao je klonula, životna radost istječe kroz mutne oči i pocrnjela lica. Ni sebe samog po šiločini ne voliš pa kako bi pomućenim razborom donio odluku o drugima!” – kako piše dubrovačka spisateljica Tereza Buconić Gović.

Počinjem s citatom (preuzela s Wikipedije, no naći ćete na još puno mjesta ako “uguglate” stara dubrovačka republika plus južina) jer biometeorološke prilike u posljednjih dva tjedna (možda i dulje a možda i kraće, no osjećaj je kao da traje mjesecima…) su vrlo nepovoljne. Svi su već pomalo ludi i napeti, loše volje, depresivni i razdražljivi. Naravno to se vidi i na djeci pa onda kad se to sve poklopi a doma ste s istom tom djecom, malo je povoda da se bude inovativan i pun planova. Od silnih planova, sve se svede na puko preživljavanje bez kolateralnih žrtvi. Zatrpani robom koja je stalno nekako ipak polusuha i stalno dolaze nove ture i teško je provesti u djelo ono od prošlog tjedna,…kao da živim u sušionici robe. 

Kako ne bismo potpuno potonuli u beznađe i kako i naša misao ne bi baš skroz klonula, ipak ćemo uključiti vijuge i filozofirati o robi

Ovaj puta je na redu dječja roba no ona koja nije u upotrebi. Naime, nakon što smo uspješno reducirali količinu robe koja se nosi te kao takva ima svoje mjesto u regularnim policama ormara i nakon što sam starijoj kćerki kupila ormar samo za nju, ostao mi je poluprazan ormar i gomila robice koja se ne koristi trenutno. 

Možemo ju podijeliti u tri kategorije:

1. Robica dobivena od nećakinja, sve izvrsno očuvana i vrlo kvalitetna, nekoliko brojeva prevelika – za S. 

2. Robica koju je S. prerasla a jednako je kvalitetna i očuvana, još sam i emocionalno za nju vezana, a čuvam ju za M. Prevelika za upotrebu trenutno.

3. Robica koju je M. prerasla – tu ima čak i S. stare robice no kako kupujemo, a i dobivamo, kvalitetno i tu ima stvarno lijepih primjeraka. Čuvamo jer nije isključeno da će biti potrebna za još jednu (ili više) osoba.

Slika

E sad, u meni se lome dvije snažne struje kad gledam te hrpe…

Jedna je minimalistička i optimistična koja kaže – proslijedi to sve dalje. Kad bude trebalo, bit će i doći će.

Druga je antikonzumeristička i emocionalna koja kaže – da je stvarno glupo bacati nešto stvarno kvalitetno da bi kupovala isto to kasnije. A i toplo je pri srcu kad drugom djetetu obučete nešto od prve svoje bebe….

Kako bi ipak došla do nekog zaključka napravila sam kompromis….

Strogo selekcionirati stvarno najbolje i nemilosrdno se riješiti onog što izgleda ipak već sad staro. Koliko god kvalitetno bilo. Sve što bojom i krojem nije prihvatljivo sad – vjerojatno neće biti ni kasnije – proslijediti.

Ostatak spremiti u kutije – po veličinama. Kutije kakve imam su nešto ovako ili pak ovako nešto.

Umetnuti unutra papirić s oznakom koje veličine smo uskladištili unutra i ubacimo jednu vrećicu koju dobijemo u kutijama s novim cipelama, torbicama i slično – onu što skuplja višak vlage i koja se ne smije pojesti – i voila!

To sve složimo u ormar, ako imamo neki koji ima viška prostora, a ako nemamo onda na ormar – u tom slučaju predlažem ove plastične kutije i to sve jednake i lijepo staviti gore – lijepo će izgledati i lakše je čistiti ih od kartonskih kutija. I izdržljivije su.

 

Sagu o robici koju čuvamo završavam nadopunjujući fotku gore – to je odlična ideja moje prijateljice istog imena kao moje, lijepo fotkati hrpu robice (ako dobijamo robicu od više ljudi) pa ćemo tako znati kome što vratiti ako treba vratiti.

 

I jedna fotka napravljena u vožnji – meni draga pulska vizura, radnog imena “južina u Puli”.

 

Slika

7. tjedan – Bhogi festival/Makar Sankranti

Evo nas i u sedmom tjednu…

Često se dogodi da intuitivno pogodim kad je pravo vrijeme za nešto. Pa tako mi se ovaj put dogodilo da se masovno izbacivanje gomile stvari događa upravo na današnji dan kad je to i idealno – na Bhogi festival. To je dan koji prethodi festivalu Makar Sankranti. Taj dan bi sve staro, pokvareno, nefunkcionalno trebalo izbaciti iz kuće. Nekoć se sve takvo spaljivalo a sad – odnosimo u Crveni Križ, dajemo potrebitima ili na reciklažu. Skupa sa svim tim stvarima simbolički odbacujemo sve stare, nefunkcionalne, pokvarene misaone procese i negativnosti, sve ono što je trulo iznutra, sav nepotrebni teški i mračni teret i okrećemo se ka svjetlu, lakši. Jer sutra Sunce kreće prema Sjeveru, dani će postati duži i svjetliji.

Festivali Sanatan Dharme uvijek su povezani s prirodnim ciklusima, pa tako i ovaj a više možete pročitati ovdje.

Vratimo se mi našem poslu…

Zaglavila sam na robi tj. odjeći. Opet sam malo listala stranice raznih minimalista i napravila radikalnu operaciju u vlastitom ormaru. Sljedeći sedam točaka koje vode ka minimalističkom ormaru, srezala sam količinu stvari na trećinu. Sad bih, da putujem, bila sretni putnik jer bih imala stvarno malo stvari čak i kad bih sve ponijela sa sobom. Sve bi sad stalo u jedan kofer. I to je taaaaaaako oslobađajuće!!!

Parafrazirat ću tih sedam koraka da biste ih i sami mogli slijediti a original je na stranici Miss Minimalist.

1. izbaciti sve što ne stoji dobro – znači sve što je prevrećasto ili pak steže tamo gdje ne bi trebalo – likvidirajte

2. sve ono u čemu ne izgledate dobro – ako predmet čini da se osjećate pre….bilo što – rješite ga se!

3. izbaciti sve što niste nosili više od jedne godine – jer jedna je godina sasvim dovoljan period s mnoštvom različitih društvenih i inih prilika, pa ako nije bilo ama baš nijedne prigode za dotični predmet – van s njim!

4. odabrati baznu boju (neutralnu – crno, sivo, plavo, bež,..) za donje dijelove – ostalo out!

5. odabrati par boja koje dobro stoje – i ostaviti ih – košuljice, bluzice, vestice,…. tako da se međusobno slažu i pašu uz baznu boju

6. upariti cipele i torbice – ostalo bye bye

7. akcesoriji – dati si oduška odabirom lijepih detalja koji će obogatiti vašu novu minimalističku garderobu. I tu bih ja išla na svega par stvari – nekoliko šalova ali impresivnih, malo naušnica te 2-3 ogrlice.

 

Ideja iz snova mi je da je sve što je u ormaru voljeno, maženo i paženo te rado nošeno te da kad bih se oblačila zatvorenih očiju ispalo bi isto dobro jer se sve slaže sa svim. Ah – to je to!

Izbacili smo kile i kile robe – još radim na organizaciji dječje – čini se da će i idući tjedan biti u istoj ovoj temi, no nešto sam i ubacila. Osim novog namještaja za svoj radni kutak – o,da, posjet IKEI, dobila sam od nećakinja dvije predivne stvarčice koje su one željele baciti, a ja volim metalne kutijice i volim retro dizajn a bome i plavu i zelenu boju.

 

untitled