Kako čistim kuću 1. dio – dnevni rituali

Moram napraviti mali uvod. Trebalo mi je nekoliko godina truda i proučavanja različitih sustava čišćenja da bih došla do zaključka koji mi je promicao – a taj je da nered koji vidim u bilo kojem obliku (od šalice popijenog čaja na stolu do prevrnute kutije pune Legića, preko mrvica od rezanja kruha do kamenca na špini) neće nestati sam od sebe. Nego ću ga ja pospremiti. A ako ga ne pospremim sada – kad tad će me dočekati udružen s ostalim neredom. I tako sam zaključila – koliko god se tome opirala – da je čišćenje kuće nešto što je neizbježno i to na dnevnoj bazi. Ako ga ne radim na dnevnoj bazi ne nestaje nego raste i onda tek postaje nešto što opterećuje i zarobljava. Ovako sam došla zahvaljujući svojim dnevnim, tjednim i mjesečnim rutinama koje sad redovito upražnjavam otprilike 6 mjeseci do toga da čistim oko pola sata dnevno – i to ne odjednom nego 15 min ujutro i toliko popodne i da je kuća dobro održavana. A velike je kvadrature i imam malo i malo veće dijete, hoću reći redovito se prlja više puta dnevno ;-).

Dakle ono što mi najviše pomaže su rutine. Jutarnja i večernja osobito. To su neki postupci, povezni međusobno, koji su mi već automatizirani a radi kojih sve klizi. Da bismo stvorili naviku, vjerovali ili ne, istraživanja kažu da je dovoljno 40 dana! Tako da za početak je dovoljno uzeti nešto od ovoga i beskompromisno ponavljati svaki dan 40 dana – i vidjet ćete da će vam to postati normalno i automatizirano. Naravno da ne prionem veselo svaki dan ali ne raspravljam sa sobom – ako mi se i ne da baš nikako, ja ipak napravim. Jačam volju – treba i za druge stvari ;-).

 Večernja rutina MameAsparagus

• nakon večere pospremim svo suđe i kuhinju, napunim perilicu za suđe i programiram ju da se uključi kad je jeftina struja. Operem radne površine u kuhinji i stol, te sudoper i štednjak.
• usisam hodnik, kuhinju i blagovaonu i operem pod
• skupa sa djecom pospremim dnevni boravak – jer tu su uglavnom porazbacane knjige i igračke, bojice i papiri, itd.
• pripremim djeci i sebi odjeću za sutra
• nakon tuširanja obrišem kadu i lavandin
• uključim svako veče jednu mašinu za veš (skoro svaki dan imam jednu)

 

Ujutro imam rutinu koja proizlazi djelomično iz večernje…

   Jutarnja rutina MameAsparagus 

• namjestim krevete odmah i otvorim prozore (na ventus)
• obučem se od glave do pete – ne tumaram u pidžami po kući
• ponesem sprljanu odjeću od prethodnog dana dolje i ubacim u košare za prljavo rublje
• ispraznim perilicu suđa
• ispraznim perilicu za veš (kasnije kad stignem objesim robu)

 

 

Proljetno čišćenje

Vjerojatno ste do sada već počeli barem razmišljati o proljetnom čišćenju ako ga niste već i obavili. Razmišlja li i MamaAsparagus o toj temi? Ne! Točnije – ona ga radi stalno, čitavu godinu. Kako je to moguće? E pa lijepo. Živimo u prilično velikom stanu i ako želim da bude održavan i čist moram ulagati trud i vrijeme u to. I moram imati sustav i rutinu. 

Prije sad već skoro pola godine počela sam primjenjivati nekoliko tehnika i konačno sam postigla to da ne postoji zanemaren kutak kuće pa ni polica i sve je stanlno u redu. Onako da vam bilo kad mogu banuti gosti u kuću. 

  
Prvo i osnovno što sam morala shvatiti i prihvatiti je da je svaki sistem čišćenja dobar i svaki radi UKOLIKO SE PRIMJENJUJE. Eh da – znam da je to očita činjenica ali nekako sam ju konačno prihvatila. Dakle svaki dan valja zasukati rukave i to planski. 

Prekrasna posljedica svakodnevnog čišćenja je ponovno voljenje svog doma, ili više ljubavi prema istom. Također je posljedica neminovna likvidiranje viška stvari koje kao da se same stvaraju. Svakodnevno. 

Moj se sistem sastoji od nekoliko elemenata i mislim da ne zahtjeva puno vremena. Ali zahtjeva ustrajnost i disciplinu. 

Sastoji se od sljedećih elemenata :

• Jutarnja rutina
• Večernja rutina
• Čišćenje “po zonama”
• Tjedni rotirajući zadaci

Pisat ću o svakom od njih posebno kao i o alatima i sredstvima koje koristim. Uvijek prirodno i uvijek jednostavno i minimalističko. 

Imate li vi kakav sistem ili način? Radite li proljetno ili cjelogodišnje čišćenje? 

7. tjedan – Bhogi festival/Makar Sankranti

Evo nas i u sedmom tjednu…

Često se dogodi da intuitivno pogodim kad je pravo vrijeme za nešto. Pa tako mi se ovaj put dogodilo da se masovno izbacivanje gomile stvari događa upravo na današnji dan kad je to i idealno – na Bhogi festival. To je dan koji prethodi festivalu Makar Sankranti. Taj dan bi sve staro, pokvareno, nefunkcionalno trebalo izbaciti iz kuće. Nekoć se sve takvo spaljivalo a sad – odnosimo u Crveni Križ, dajemo potrebitima ili na reciklažu. Skupa sa svim tim stvarima simbolički odbacujemo sve stare, nefunkcionalne, pokvarene misaone procese i negativnosti, sve ono što je trulo iznutra, sav nepotrebni teški i mračni teret i okrećemo se ka svjetlu, lakši. Jer sutra Sunce kreće prema Sjeveru, dani će postati duži i svjetliji.

Festivali Sanatan Dharme uvijek su povezani s prirodnim ciklusima, pa tako i ovaj a više možete pročitati ovdje.

Vratimo se mi našem poslu…

Zaglavila sam na robi tj. odjeći. Opet sam malo listala stranice raznih minimalista i napravila radikalnu operaciju u vlastitom ormaru. Sljedeći sedam točaka koje vode ka minimalističkom ormaru, srezala sam količinu stvari na trećinu. Sad bih, da putujem, bila sretni putnik jer bih imala stvarno malo stvari čak i kad bih sve ponijela sa sobom. Sve bi sad stalo u jedan kofer. I to je taaaaaaako oslobađajuće!!!

Parafrazirat ću tih sedam koraka da biste ih i sami mogli slijediti a original je na stranici Miss Minimalist.

1. izbaciti sve što ne stoji dobro – znači sve što je prevrećasto ili pak steže tamo gdje ne bi trebalo – likvidirajte

2. sve ono u čemu ne izgledate dobro – ako predmet čini da se osjećate pre….bilo što – rješite ga se!

3. izbaciti sve što niste nosili više od jedne godine – jer jedna je godina sasvim dovoljan period s mnoštvom različitih društvenih i inih prilika, pa ako nije bilo ama baš nijedne prigode za dotični predmet – van s njim!

4. odabrati baznu boju (neutralnu – crno, sivo, plavo, bež,..) za donje dijelove – ostalo out!

5. odabrati par boja koje dobro stoje – i ostaviti ih – košuljice, bluzice, vestice,…. tako da se međusobno slažu i pašu uz baznu boju

6. upariti cipele i torbice – ostalo bye bye

7. akcesoriji – dati si oduška odabirom lijepih detalja koji će obogatiti vašu novu minimalističku garderobu. I tu bih ja išla na svega par stvari – nekoliko šalova ali impresivnih, malo naušnica te 2-3 ogrlice.

 

Ideja iz snova mi je da je sve što je u ormaru voljeno, maženo i paženo te rado nošeno te da kad bih se oblačila zatvorenih očiju ispalo bi isto dobro jer se sve slaže sa svim. Ah – to je to!

Izbacili smo kile i kile robe – još radim na organizaciji dječje – čini se da će i idući tjedan biti u istoj ovoj temi, no nešto sam i ubacila. Osim novog namještaja za svoj radni kutak – o,da, posjet IKEI, dobila sam od nećakinja dvije predivne stvarčice koje su one željele baciti, a ja volim metalne kutijice i volim retro dizajn a bome i plavu i zelenu boju.

 

Tjedan 6. iliti borba s robom, roboborba

Nastavljamo našu sagu, epopeju, štoveć – ali svakako dugotrajno. Nadam se da su i vaši noktići svježe uređeni kao moji – ah, sam pogled na tako nešto na tipkovnici, daje razlog za zadovoljstvo.

Ovaj tjedan se hvatamo u koštac s nečim što je vječna tema i svakodnevno prisutna, a to je….roba.

Postoje ljudi koji su stručnjaci za nered i red te organizaciju, jedan od njih na svojoj stranici piše o tome da je jedan od glavnih krivaca za zakrčenost i nered i smetnje vidnog polja – roba iliti odjeća.

Mislim da svaka majka to jaaaako dobro zna, osobito ona s više od jednim djetetom a još ako joj se muž bavi sportom…Dakle roba je svugdje oko nas. Tek što je jedna mašina završila, s užasom zaključujemo da već imamo dovoljno za barem još jednu. Dno košare za prljavo rublje smo zadnji put vidjele kad smo ju donijele iz Ikee, pardon, trgovine. I kako sad? Otkuda napasti? Pokušat ćemo uvesti par logički povezanih radnji koje bi trebale malo pomalo ukrotiti i tu zvjerčicu.

Ajmo od početka:

1. čim se roba sprlja, ne premještajmo ju po kauču, policama, ormarićima itd. nego ju odnesimo ravno u već spomenutu košaru

2. pokušajmo održavati tu istu košaru bar dopola punu (ili praznu) prilagođavajući ritam uključivanja makine

3. čim mašina završi stavimo tu robu sušiti – inače…možda i znate…da, postoji realna šansa da se usmrdi

4. čim se roba osuši, složit ćemo ju i odnijeti i rasporediti po odgovarajućim ormarima

I to je, što se tiče održavanja iste, to.

Pokušavam naći neko uredno rješenje za robu koja je nošena kratko, nedovoljno da se sprlja a opet nedovoljno čista da ide natrag u ormar – što s tim?

Trenutno razmišljam da bi dosta dobro rješenje bilo pletene košare u blizini ormara u koje bi se takvo što odlagalo ili pak vješalice za istu svrhu.

O organizaciji ormara, izlaženju na kraj sa onim što čuvamo od starije za mlađu kćer, od nećakinja za stariju kćer i ostalim kutijama i vrećama robe ću posebnom prilikom, kao i o organizaciji ormara – tu se još dovijam najboljim idejnim rješenjima.

 

Podijelit ću s vama jedan poseban trik – mama mi ga je prenijela nakon gledanja neke TV emisije o obitelji s četvero djece – oni, naime, kao i ja, ne koriste peglu no kako im je, za razliku od mene (bar trenutno), važno da je ta roba ipak nenagužvana oni lijepo nakon što robu izvade iz mašine, slože ju na način na koji bi ju složili u ormar i tako ostave par sati, nakon toga ju normalno rašire da se osuši te, naravno, po sušenju pospreme u ormar. Ja sam probala – i zbilja je učinak gotovo jednak peglanju! Probajte ;-)!

5. tjedan….posljednji dani 2013.

R U K E

Ovaj tjedan, kao i obično kad se približi sam kraj godine, kontempliram o godini koja je prošla a onda mi um krene unatrag pa se počnem prisjećati svih onih godina, starih godina, novih godina,…dokle god mi pamćenje seže. Pritom mi se uglavnom nekako stisne želudac i oči često zasuze, jer prolaznost stoji kao stup kojeg se ne može ignorirati niti zaobići.

Dani su obilježeni pretjeranim uživanjem u jelu, pojačanim društveno obiteljskim kretanjima i naše čišćenje kuće i uvođenje novih navika kao da je palo u totalnu pozadinu. Ali – nije! Neke se stvari ipak održavaju a kad sam danas “prošla” podove bila sam zadovoljna jer je ipak ispod kauča bila samo jedna slikovnica i  nešto malo prašine – rezultat prijašnjeg truda hehehe.

Ono o čemu razmišljam već danima, pa će to biti i tema ovog tjedna, su: RUKE. Još kao dijete tvrdila sam da ja jako volim ruke. I zaista, volim ljudima gledati u ruke, pamtim kakav je dodir nečijih  ruku. One su tako ljudske, tako specifično ljudske i ponekad, čini se, gotovo svemoguće.

 

Pamtim kakve je ruke imao moj tata, uvijek nježne i njegovane, uvijek čiste. Sjećam se da je redovito mazao ruke kremom i njihov je dodir uvijek bio njegovan. Točno se sjećam osjećaja kad bi me pogladio po kosi, intenziteta pritiska prstiju, snažno i nježno istovremeno i uvijek se nekako šaleći pritom.

Dok sam vodila joga vježbe, u jednom periodu je kod mene dolazilo čak četiri primalje! Uvijek sam gledala u njihove ruke, kao i u ruke moje primalje, razmišljajući da li su one svjesne koliko je bića dočekano u ovaj svijet i prvi puta dotaknuto, upravo tim rukama…

Znam da će i moja djeca pamtiti dodir mojih ruku, njihov oblik, veličinu dlana, duge prste, nokte,…nježnost.

******

Neki dan sam pogledala svoje ruke i s užasom zaključila da su g-r-o-z-n-e !!!! Nokti svaki različito dug, pomalo prljavi, neki popucali – ma neopisivo nešto. Njegovani nokti i ruke i čista kosa su mi simbol dostojanstvenog minimuma! Zato sam odmah odlučila to promjeniti – i ta promjena ne zahtjeva puno ulaganja ni vremena niti profesionalne kozmetičare ni manikuru.

Ovaj tjedan uvodimo novu naviku. Nedjeljom inače perem djeci kosu i režem noktiće pa ću jednostavno tu naviku proširiti i na sebe i odabrati da to za mene bude nedjelja. Počela sam već jučer a kunem se da ću nastaviti svaku nedjelju a po potrebi i tijekom tjedna.

Prvo je uređenje noktiju, što podrazumijeva skidanje ostataka laka od prošle nedjelje, rezanje, rašpanje, čišćenje i lakiranje makar bezbojnim lakom ako niste od boja. Konkretno, ja koristim uglavnom bijelo, roza, boja kože varijante – samo da daju malo boje i sjaja. I pravi je gušt plesti s uređenim noktima. Svakodnevno mazanje ruku kremom je u paketu s ovom nedjeljnom navikom.

A dok se nokti uređuju nek na glavi tj. kosi stoji pakung. U tu svrhu koristim mješavinu biljnih ulja koju natrackam na kosu, s posebnim fokusom na vrhove i to tako stoji bar pola sata a može i pola dana, dok ne uhvatim čas za oprati kosu.

Eto tako ćemo lijepo kraj godine posvetiti sebi.

I za kraj, dar od mene za vas…

Satovi domaćinstva

Živjeti s dvoje djece i biti at home mama, dakle imati ih stalno oko sebe i istovremeno održavati kuću i kućanske poslove na nekoj zadovoljavajućoj razini je tvrd orah za mene. Sklonija nekim umnim aktivnostima (čitanje, pisanje) ili pak kreativnim (pletenje, šivanje, izrada koječega), kućanski poslovi su posljednji na mojoj listi omiljenih načina provođenja vremena.

Stoga intelektualno već neko vrijeme pokušavam riješiti tu situaciju. Pročitala sam nekoliko knjiga na tu temu naslova od “Kako izbjegavati kućanske poslove” do “Organised simplicity” no zanimljivo je da se ništa nije dogodilo. Naime ključ je, kao i drugdje, u praksi.

Ovaj mali tečaj zapravo će prikazati moj put ka organizaciji kućanskih poslova i životnog ritma. On je rezultat nekoliko knjiga i siteova a namjera mi je kroz iduće mjesece, tjedan po tjedan, uvoditi i uvježbavati nove navike koje bi trebale dovesti do toga da se kuća praktički sama održava na lakim kirilma automatiziranih navika. Dok ovo pišem u tijeku je drugi tjedan tako da ću u poseban post, radi lakšeg snalaženja, odvojiti plan za prvi tjedan, koji je prošao relativno uspješno i posebno opisati drugi tjedan.

Pa, izvolite i pridružite mi se i slobodno izvjestite o svom napretku 😉